utorak, 28. srpnja 2009.

KRUGOVI U ZITU


Na tisuće ljudi iz čitavog svijeta u ljetnim mjesecima posjećuje žitne krugove, prije svega u zapadnoj Engleskoj, između Stonehenga, Winchestera i Malborougha. Doživljaj pri prolasku kroz svježe nastali žitni krug nezaboravan je: delikatno i na savršen način položene biljke, maštoviti, zamršeni uzorci, jasno osjetne snažne energije i goleme dimenzije. Ako tome još dodamo i krajolik koji ih okružuje, s valovitim brežuljcima i poljima, možemo razumjeti jedinstven osjećaj koji nastaje u blizini te značajne pojave koju mediji i vladine agencije još uvijek zanemaruju.
Žitni krugovi svoje posjetioce nadahnjuju, fasciniraju ih, privlače i opčinjavaju. Mnogi osjete neki unutarnji poriv da stanu unutar njih i iz prve ruke spoznaju bilo kakve osjete što ih ti oblici mogu izazvati. Jedan od glavnih doživljaja najčešće je osjećaj svetosti ili nečeg "drugačijeg". Od onih koji već dulje vrijeme posjećuju takve krugove, neki vjeruju da je za njihov nastanak odgovorna neka vrsta inteligencije.
Zanimljivo je da oblici krugova u žitu veoma nalikuju onima što se mogu vidjeti u hramovima, katedralama, ili na drevnim svetim mjestima. Ovo cinici često krivo interpretiraju kao želju istraživača žitnih krugova da taj fenomen promijene u neki vestu religijskog ili New Age kulta. No, ostavimo li cinizam po strani, činjenica je da ti krugovi izazivaju osjećaj svetosti, što njihovoj prirodi daje posebnu notu.
Prvi žitni krugovi otkriveni su u Engleskoj 1978. godine. Otada se pojavljuju svake godine, počevši od kasnog proljeća do ljetnih mjeseci. Kasnije su pronađeni i drugdje po Evropi, u SAD-u, Kanadi i Japanu.
Krugovi obično nastaju po noći, u nekoliko sekundi. Pronađeni su u poljima pšenice, ječma, uljane repice, raži, suncokreta i drugih usjeva. Biljke koje tvore krug u žitu savijene su, ali nisu oštećene (što se ne može reći za "krivotvorine" — oblike koje naprave ljudi). Ako žito još nije zrelo, tako savijeno raste i dalje. U nekim likovima žito je "polegnuto" u više slojeva, a stabljike u svakom sloju okrenute su u drugom smjeru. Žito je ponekad upleteno u nekakve pletenice.
U kolovozu 1996. godine je John Wheyleigh, student koji je kampirao u južnoj Engleskoj, kod Oliver's Castla, snimio kratak video-film koji prikazuje nastajanje lika u žitu u obliku snježne pahuljice. Na filmu se vide četiri svjetleće kugle koje se brzo kreću i očito je da su povezane su s nastankom lika u žitu.
Neki istraživači smatraju da je snimak krivotvorina. Međutim, u većini profesionalnih video-laboratorija u kojima je traka analizirana utvrđeno je da je film "čist" i da vjerojatno nije obrađen računalom. (B. Creme potvrdio je autentičnost snimka).
U kolovozu 1997. godine, godinu dana nakon što je snimljen Wheyleighov video-film, dva su češka istraživača krugova u žitu izvijestila da su jednog jutra vidjela tri odvojene skupine svjetlećih kugli kako lete iznad područja gdje su otkriveni krugovi u žitu. Svjetleće kugle su, isto kao na videosnimci Johna Wheyleigha, putovale zajedno i velikom brzinom, a njihove su putanje pri svakom prijelazu bile jednake. Osim toga, Česi su izvijestili da su pri opažanju prve skupine kugli čuli neobičan zvuk.I John Wheyleigh također je izvijestio o sličnom zvuku koji ga je probudio i omogućio mu snimanje događaja koji su uslijedili.
Prema mišljenju B. Crema, krugove u žitu, osim manjeg broja krivotvorina napravljenih ljudskom rukom, prave naša braća s najbližih planeta, Marsa i Venere — iz svemirskih letjelica koje nazivamo NLO. B. Creme kaže: "Oni koji su u NLO-ima vizualiziraju oblik koji žele stvoriti, te svojim usredotočenim umovima određuju oblik svakog pojedinog kruga. Potom se vozilima približe površini polja i svojom tehnologijom, upravljanom umom, stvaraju uzorke. Radi se o kombinaciji vrlo razvijene tehnologije i misli; strojevi reagiraju na njihove misli. Cijeli taj proces traje tek nekoliko sekundi, što vrijedi i za najkompliciranije uzorke."
Creme kaže da su krugovi u žitu dio procesa energizacije Zemlje te da, nadalje, oni na fizičkoj razini dupliciraju brojne vrtloge koji već postoje u mreži Zemljinog magnetskog polja. Ti vrtlozi će postati baterije čiju će energiju čovječanstvo u budućnosti, kada razvijemo tehnologiju svjetlosti, upotrebljavati kao novi izvor energije...

petak, 24. srpnja 2009.

BERMUDSKI TROKUT




Rub izgubljenog svijeta, Trokut smrti, Groblje Atlantika, Zona sumraka, Vražji trokut, Bermudski trokut - sve su to nazivi za imaginarno područje na Atlantiku uz koje se vezuju misteriozne priče o nerazjašnjenim nestancima brodova, ljudi i zrakoplova, neobičnim svjetlima, vodenim vrtlozima i sličnim pojavama.



Riječ je o području Atlantika kojemu San Juan u Portoriku na Karibima, Fort Lauderdale na Miamiju, te Bermudsko otočje čine vrhove "vražjeg trokuta".



Ovisno o izvorima, u Bermudskom trokutu se od vremena Kristofora Kolumba do danas dogodilo od 200 do 1000 nesreća. Howard Rosenberg, pisac zaintrigiran tajnama Trokuta, u svojim je istraživanjima prikupio podatke o 8000 poziva u pomoć američkoj Obalnoj straži samo tijekom 1973. godine, te podatak da je u ovome stoljeću "vražji trokut" bez traga odnio više od 50 brodova i aviona.
Bizarni događaji zabilježeni na ovom području datiraju još od vremena kad je Kolumbo doplovio nadomak obalama srednje Amerike. I sam Kolumbo bio je svjedokom neobičnih događanja u Trokutu: pri plovidbi njegovih brodova Nina, Pinta i Santa Maria 1492. godine kompas je poludio, a Kolumbo i posada vidjeli su čudna svjetla na nebu, o čemu postoje zapisi u brodskom dnevniku.
Tajanstvenim tragedijama u Bermudskom trokutu naknadno je pripisano i otkriće broda Mary Celeste: brod je 1872. godine nestao, te nađen napušten na pučini, oko 400 milja izvan kursa New York-Genova kojim je plovio prije nestanka. Nije bilo traga života desetero članova posade.




Let 19

Najpoznatiji, pak, događaj vezan uz Bermudski trokut - od kojeg, zapravo, i započinje moderna legenda - jest nestanak "leta 19". Zbilo se to 5. prosinca 1945. godine kad je pet mornaričkih bombardera misteriozno nestalo na rutinskom zadatku, a nestao je i avion upućen u potragu. Ukupno, bez traga je nestalo 27 ljudi.
Kao Bermudski trokut, ovo je područje "krstio" Vincent Gaddis u članku "Smrtonosni Bermudski trokut" što ga je 1964. godine objavio u listu Argosi. Zanimanje za fenomen područja s kojeg se bestragom nestaje u pravu je euforiju, međutim, preraslo kad je Charles Berlitz 1974. godine objavio bestseller Bermudski trokut. Podgrijavanju euforije puno su pridonijeli i mas-mediji.
I danas Bermudski trokut intrigira svojim tajnama, no skeptici su sve glasniji: njihova je teorija da je prava misterija kako je Bermudski trokut uopće postao misterija. Tajanstveno i neobjašnjivo ljudima je oduvijek bilo privlačno i zanimljivo, a uz tajanstvenost, čudo i misteriju nikako ne idu racionalna objašnjenja. No, upravo su takva objašnjenja ona koja za slučajeve iz Bermudskog trokuta daju skeptici. Što se Kolumba tiče - prema podacima iz njegova brodskog dnevnika - on je poludjeli kompas objasnio odstupanjem između geografskog i magnetskog sjevernog pola. Svjetla koja je opisao kao "velike vatrene buktinje" vjerojatno su bili meteori.

Svesvjetsko prokletstvo?

Pronalazak broda Mary Celeste bez posade također je objašnjiv: na brodu nije pronađen ni jedan pojas za spašavanje, što navodi na pomisao da su pomorci napustili brod za vrijeme oluje misleći da je Mary Celeste neće izdržati. No, ono što najviše udaljuje od misterija jest činjenica da je ovaj brod pronađen daleko od Bermudskog trokuta - čak u blizini obale Portugala. Različiti izvori, naime, različito određuju veličinu Bermudskog trokuta: ona varira od 500.000 kvadratnih milja do tri puta većeg područja. Imaginacija nekih autora u Trokut uključuje Azore i Meksički zaljev. Pripisivane su mu i nesreće koje su se zbivale uz obale Irske, na Pacifiku i Indijskom oceanu. Po tome bi se Trokut mogao nazvati ne bermudskim, nego "svesvjetskim morskim prokletstvom", upozoravaju "trezvenjaci".

Oni koji tvrde da činjenice ne podupiru legendu, dali su objašnjenje i za zbivanja vezana uz "let 19": posadu svih pet zrakoplova činili su neiskusni pripravnici, s iznimkom vođe patrole poručnika Charlesa Taylora koji tog dana nije imao volje letjeti, pa je misiju čak htio prepustiti drugome. Iako je vrlo brzo utvrdio da mu kompas ne funkcionira, let je nastavio naslijepo, oslanjajući se na navigaciju prema zemaljskim orijentirima. No, nadošla je oluja, ali je Taylor, dezorijentiran, usprkos upozorenjima pripravnika da je "zapad na drugoj strani", te ne prebacujući vezu na čistiju radijsku frekvenciju, posadu odveo u pogrešnom pravcu, daleko na Atlantik. Pritom im je i goriva nestalo. Zbog toga su protivnici teorija o čudima u Trokutu govorili da je "jedina misteriozna sila ovdje bila sila gravitacije koja je djelovala na avione bez goriva". Istina je da se nije našao ni najmanji trag ni jednog aviona, no ako ih je poručnik zbilja odveo daleko na Atlantik, vjerojatno su pali na području gdje ocean naglo ponire: unutar Bermudskog trokuta leži, naime, gotovo devet tisuća metara duboki Portorikanski rov, najdublja točka Atlantika, a avioni i brodovi koji tamo potonu rijetko se ponovno viđaju.

Zaustavljeni satovi

Što se tiče "martin marinera", aviona upućenog u potragu, za koji mnogi misle da je nestao u Bermudskom trokutu, istina je da se nije vratio: eksplodirao je ubrzo nakon polijetanja, što nije bilo neobično jer su "marineri" bili poznati po neispravnim tankovima za gorivo.
S druge strane, opet, puno je događaja koji su se zbili u Bermudskom trokutu za koje je doista teško naći ikakvo razumno objašnjenje. U to spada, među ostalima, slučaj putničkog leta National Airlinesa 727 koji je na 10 minuta nestao s radarskih ekrana na mijamijskom međunarodnom aerodromu. Po dolasku, posada je zanijekala da se bilo što čudno događalo, osim što su "deset minuta letjeli kroz laganu maglu". Svi satovi u avionu, međutim, kasnili su deset minuta, iako su ih provjerili s aerodromom neposredno prije neobjašnjivih deset minuta "prolaska kroz maglu".

Još je nekoliko pilota imalo sličnih iskustava s promjenama vremena nakon prolaska kroz iznenadne "maglice", što, naravno, diže cijenu objašnjenjima koja nisu racionalna, ali možda bolje objašnjavaju misterij Bermudskog trokuta čak i ako su suprotna prirodnim zakonima fizike. Takvo je objašnjenje na primjer ono o aberantnim energetskim poljima koja kreiraju vremenske rupe. Još jedan slučaj koji potkrepljuje ovu teoriju je onaj manje sretnog pilota po imenu Carolyn Casico i njezina putnika. Carolyn, pilot s licencijom, poletjela je na charter let do otoka Turka u Bermudskom trokutu. Kad se približila otoku, osoblje na zemlji vidjelo je njezin avion kako besciljno kruži. Radiooperater na aerodromu nije dobivao odgovore na pokušaj radiokontakta, ali je čuo riječi koje je ona izmijenila s putnikom: Ne razumijem! Ovo bi trebao biti Grand Turk, ali dolje ničeg nema. Pravo je mjesto na mapi, oblik je pravi, ali ovaj otok izgleda nenaseljen: nema zgrada, nema putova, ničega! Nakon nekoliko krugova, okrenula se i odletjela. Carolyn i njezin putnik nisu više nikad viđeni. Loše vrijeme? Vremenske rupe? Otmice izvanzemaljaca? Mnoge teorije pokušavaju objasniti događaje iz Bermudskog trokuta.

Što je istina?

Izvanzemaljci, djelovanje kristala s Atlantide, zli ljudi s antigravitacijskim uređajima i drugim čudnim tehnologijama, vremenska rupa kojom avioni ili brodovi putuju u prošlost ili budućnost, rupa na nebu koja uvlači sve što joj se nađe na putu te vrtlozi iz četvrte dimenzije?
Među tehnološki orijentiranima, pak, omiljene su teorije o magnetskim poljima i oceanskim flatulencijama, odnosno metanskom plinu s dna oceana. Među skepticima igraju teorije o vremenu (oluje s grmljavinom, uragani, tsunamiji, zemljotresi), loša sreća, gusari, eksplozije tereta, nesposobnost navigatora, te ostali prirodni i ljudski uzroci.
Broj brodoloma, kažu oni skloniji realističnim objašnjenima, na ovom području nije neuobičajen kad se usporedi s veličinom područja, smještajem i gustoćom prometa.

Najpoznatije nesreće u Bermudskom trokutu


Bermudski trokut je od 1945. godine "progutao" nekoliko stotina zrakoplova i brodova, te više od 1000 ljudi. Uz najčuveniji nestanak, onaj "leta 19" 1945.godine, nesreće koje su izazvale najviše zanimanja javnosti su:

1918.: brod USS Cyclops nestao je zajedno s 300 ljudi na putu iz Barbadosa u Baltimore
1941.: brodovi Proteus i Nereus nestali na odvojenim putovanjima s Djevičanskih otoka u SAD
1947.: vojni C-45, supertvrđava, nestao je 100 milja od Bermuda
1948.: četveromotorni Tudor IV. izgubljen s 31 žrtvom
1948.: DC-3 izgubljen s 32 putnika i posadom
1949.: nestaje drugi Tudor IV.
1950.: golemi globemaster američkih zračnih snaga - izgubljen
1950.: američki teretni brod SS Sandra, 350 stopa dugačak, potonuo bez traga
1952.: britanski transportni avion york izgubljen s 33 čovjeka
1954.: Lockheed constellation američke mornarice nestao s 42 osobe
1956.: hidroavion Martin P5M američke mornarice nestao s 10 članova posade
1962.: KB-50, tanker-avion američkih zračnih snaga - izgubljen
1963.: Marine Sulphur Queen, 425 stopa dugački američki teretni brod, nestao s kompletnom posadom. Nikad nisu poslali SOS niti je ikad nađen ikakav ostatak broda
1963.: dva golema stratotankera američkih zračnih snaga nestaju na jednostavnoj vježbi
1963.: nestaje cargo master C-132
1967.: vojni YC-122 pretvoren u teretni avion - izgubljen
1970.: francuski teretnjak Milton Iatrides nestao
1972.: njemački teretnjak Anita, 20.000 tona, nestao s 32 člana posade

Posljednji nestanak

U srpnju 1997. godine na području Bermudskog trokuta britanska je fregata našla napuštenu jahtu. Jahta je, kako se pokazalo, pripadala Ralfu Shillingu i njegovoj supruzi, njemačkom paru čiji je nestanak prijavljen deset mjeseci prije. Časnici s britanske fregate zamijetili su čudan izgled jahte: bila je bez jedara, konopci su visjeli, a unutra je pronađena odjeća, pune pepeljare i otvorena knjiga koja je izgledala kao da ju je netko ostavio samo na trenutak

Teslina tehnologija?


Naravno da ima mnogo mjesta na svijetu s opasnim strujama i problemima s određivanjem smjera, ali zašto je baš Bermudski trokut mjesto gdje se događalo toliko mnogo nesretnih slučajeva? Racionalna objašnjenja koja daju skeptici nisu svima dovoljna. Maštovitije eksplikacije puno bolje prolaze. Evo nekih. Izvanzemaljci su jedan od mogućih razloga tako čestim nestancima u Bermudskom trokutu. Antigravitacijska tehnologija ili druge energije s drugih svjetova mogle su biti odaslane ili s NLO-a, u što vjeruju mnogi od prijašnjih izvjestitelja o zbivanjima u trokutu. Također, Trokut možda krije podmorsku zemaljsku bazu za izvanzemaljce koji žele zadržati svoju privatnost i odašilju energiju koja ometa previše približena prometala. Drugi vjeruju da je fenomen Bermudskog trokuta prouzročen izgubljenim gradom Atlantidom koji je potonuo tisuće stopa ispod vodene površine. Naprednost Atlantide u doba kad je potonula počivala je na moći energetskih kristala. Moguće je da ovi kristali još uvijek počivaju na dnu oceana u nekom promijenjenom stanju odašiljući zrake energije koje ili zbunjuju instrumente vozila, ili ih sve zajedno dezintegriraju. Napokon, mnogi vjeruju da je Bermudski trokut energetsko polje koje je proizveo čovjek na osnovi tehnologije Nikole Tesle. VLF rezonantni odašiljači (tehnologija za koju mnogi vjeruju da je koristi sjevernoamerička komanda zračne obrane NORAD) imali bi antipod direktno u sredini Bermudskog trokuta. Ovaj hipotetički sustav bio bi sposoban ponovno napuniti tajne klase podmornica na električni pogon o čijem se postojanju spekulira i definitivno bi omogućili dovoljno interferencije (preklapanja valova) da izobliče signale koje avioni i brodovi stvarno šalju.

četvrtak, 23. srpnja 2009.

JESMO LI SAMI???


Iako većina znanstvenika rutinski odbacuje sve što ima ikakve veze s NLO-ima, to je pitanje oduvjek okupiralo ljudsku maštu. Još u 19. st. neki su znanstvenici počeli smišljati kako da stupe u kontakt s nekim drugim bićima iz svemira. Jedan od njih je bio i Carl Friedrich Gauss (1777.-1855.) Počeo je razmišljati o stanovnicima Mjeseca, te je tako smislio i način kako im uputiti poruku..... Ovo je pregled naših nastojanja da se javimo.

Veliki pitagorin trokut

Carl Friedrich Gauss se dosjetio da u središnjem Sibiru stvori golemi geometrijski lik. To je mislio izvesti tako da se tamnozeleni borovi izmjenjuju sa zelenim ili zlatnim žitom. Na taj način je želio iscrtati golemi Piragorin pravokutni trokut, za koji bi svakom vanjskom promatraču moralo biti jasno da to nije prirodna pojava.

Signal iz Sahare

Na sličnu je ideju došao i astronom Joseph von Littrov. On je želio u Sahari iskopati tridesetak kilometara dugačak rov, napuniti ga petrolejem i zapaliti.
Bila je tu još i ideja o golemom zrcalu i sl.

Radio valovi

Međutim, Nikola Tesla (1856.-1943.) vjerovao je da bi se sa svemirskim civilizacijama mnogo lakše stupilo u vezu pomoću radiovalova. Smatrao je da ih Marsovci već šalju prema nama.

Pretražene Tau Ceti i Epsilon Eridani

U proljeće 1960. astronom Frank Drake pokrenuo je «Projekt Ozma» (Naziv prema kraljevini iz Čarobnjaka iz Oza). Radijski je pretražio Tau Ceti i Epsilon Eridani, dvije razmjerno bliske i Suncu slične zvijezde. Ali nije uspio detektirati sređene signale.
Od tada astronomi diljem svijeta stalno pokušavaju uhvatiti signale izvana.

SETI

NASA je 12. listopada 1992., točno na 500. obljetnicu Kolumbova otkrića Amerike pokrenula SETI (Search for Extraterrestrial Intelligence), tj. traganje za svemirskim razumom). Poznato je i pod nazivom Projekt Knok-Knok (Projekt Kuc-kuc). Riječ je o mikrovalnom pretraživanju neba, s vrlo visokim razlučivanjem. Obavlja se s najmanje šest radioteleskopa, među kojima i metalnom paraboličnom antenom od 1000 stopa (300 m) na Arecibu u Portoriku.
Do sada nije pronađeno ništa, ali nam taj projekt nudi do sada najbolje izglede da dokažemo da nismo sami.

Sonde Pionir 10 i 11

2. ožujka 1972. lansirana je svemirska sonda Pioneer 10, a zatim trinaest mjeseci kasnije Pioneer 11. Obje su sonde nosile poruku sa Zemlje, koju su osmislili Carl Sagan, Frank Drake i Linda Salzman Sagan. Radi se o žutoj eloksiranoj aluminijskoj plaketi, manjoj od formata bilježnice. Na njoj se nalaze: prikaz vodika, karta koja određuje položaj Zemlje u odnosu na 14 pulsara, slika Sunčevog sustava sa strelicom koja pokazuje Pioneer-ovu putanju, nekoliko binarnih brojeva, kao i obrise muškarca i žene kraj crteža svemirskog broda, tako da svemirci vide koliko smo visoki. Muškarac stoji s jednom rukom na boku, a drugu je podigao na pozdrav, dok žena duge kose podijeljene po sredini i začešljane za ramena, drži ruke na bokovima. Mnogi su zamijerali to što je slika pornografska, što žena nema spolne organe, te da je seksistička jer je muškarac u aktivnoj pozi, a žena u pasivnoj.

Nikada neće saznati...

Astrofizičar Rudolf Kippenhahn je prokomentirao da će Alfacentaurijanci o nama saznati podosta, te dodao: "Jedino ipak neće doznati nikada – kako izgledamo straga. To će za njih ostati vječnom zagonetkom."

Toliko informacija u polju 23x73

16. studenog 1974. s radioteleskopa u Arebicu, Portoriko, odaslana je još jedna poruka prema zvijezdama. Tri minute je odašiljana poruka s 1679 binarnih da-ne pulseva prema kuglastom skupu M13.Broj 1679 je umnožak dvaju prostih brojeva, 23 i 73. Kada se poruka složi okomitio u 73 reda po 23 pulsa dobije se jasna slika.Gledano od vrha do dna, slike predstavljaju brojeve od 1 do 10 u binarnom kodu koji označava atomske brojeve vodika, ugljika, dušika, kisika i fosfora. Zatim su informacije o DNA i RNA, slika dvostruke spirale, slika čovjeka, binarni brojevi koji nam govore koliko je čovjek visok i koliko nas je na svijetu. Ispod je prikaz Sunčeva sustava pri čemu je Sunce desno, a Zemlja malo podignuta, zatim slika teleskopa Arecibo i binarni broj koji govori koliko je on velik. Da bi dobili našu poruku, svemirci moraju imati teleskope u pravi čas okrenute prema nama. Ako se za te tri minute rezervirane za prijem to ne dogodi, poruka će im zauvijek pobijeći. Treba napomenuti da je potrebno otprilike 25.000 godina da bi poruka stigla do skupa M13

Voyager 1 i 2

1977. napravljena je treća poruka koja je lansirana na svemirskim sondama Voyager 1 i 2. To je pozlaćena bakrena gramofonska ploča u okrugloj kutiji, na kojoj se nalazi shema pulsara i Pioneera 10, prikaz vodika, te vizualne upute o tome kako pomoću igle priloženog pribora odsvirati ploču. Ako im uspije, svemirci će čuti pozdrav na 60 jezika, kišu, ljubljenje, mijenjanje brzine u automobilu, pjesmu grbavog kita, «Johnny B Goode» Chucka Berryja, Bachov 2. brandenburški koncert, dio Mozartove Čarobne frule, senegalsko bubnjanje, pjesmu indijanaca Navajo, el. impulse stvorene ženskim očima, mišićima, mozgom i srcem, te glas tadašnjeg tajnika Ujedinjenih naroda Kurta Waldheima. Tu se još nalazi 115 slika ljudi, mjesta i detalja iz života na zemlji.

Znakovi života na dalekim svjetovimaSETI
Otkrivanje planeta veličine Zemlje je samo po sebi izuzetno teško, ali kako astrobiolozi znaju koji je od njih nastanjen? Znanstvenici nastoje otkriti kakve bi znakove život slao u svemir, tako da, kad otkriju Zemlji sličan planet, znaju što trebaju tražit
Naše radio i televizijske emisije puštamo u svemir negdje od 1930-tih. Možemo činiti i obratno. Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom (Search for Extraterrestrial Intelligence-SETI) služi se radio teleskopima za prisluškivanje istih signala iz svemira.